BIBLIJSKA PORUKA DANA

 

Vrijeme kroz godinu

11. tjedan kroz godinu

     Utorak, 15. lipnja 2010.

 

Mt 5,43-48

43"Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. 44A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone 45da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. 46Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? 47I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?" 48"Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"

 

 

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

 

ONI KOJI LJUBE - SINOVI SU BOŽJI

Mt 5,43-48

Ne nalazi se slučajno ova zapovijed ljubavi prema neprijateljima na kraju Isusovih antiteza, kao šesta u nizu. Tu je vrhunac Isusova novoga navještaja. Ljubav prema neprijateljima nije samo granični slučaj u životu, nego je to ozračje u kome se ljubav dokazuje istinski kao ljubav, a ne kao prikrivena sebičnost. Isusova zapovijed ljubavi prema bližnjemu vrijedi ne samo u Novom zavjetu, nego i u povijesti Crkve kao Isusov specificum, kao nešto čega nema nigdje drugdje, ni u kojoj religiji. Nije li upravo tu Isusovu riječ kritizirao najveći suvremeni protubožac Friedrich Nietzsche kao ropski moral, i od sebe ga totalno odbacio? Isto su činili i marksisti, pripisujući to trulome buržoaskom moralu. Neprijatelja, dakako i svakako treba dokrajčiti, uništiti! 

Ljubav je vrhunac, ona je ispunjenje svega zakona - reći će kasnije Pavao. Ona nadilazi svaki zakon i propis. Ljubav nikada nije rezultat voljnoga čina ili odluke, pogotovo se ljubav ne može narediti ili propisati. To bi bila obveza. Ljubav je uvijek spontana, nešto što se prelijeva iz osobe u osobu, mimo razuma i volje.

Ljubav počiva negdje u dubini duše i srca. Isus je znao dirnuti strune čovjekova srca koje je onda spontano prelazilo u čine ljubavi. On je znao zapaliti vatru u čovjeku, znao čovjeka potresti i protresti, egzistencijalno. Sjetimo se što se dogodilo sa Zakejem ili Magdalenom, na što su bili spremni kad su osjetili da ih netko ljubi i prihvaća. I kolika vjernost nakon iskazane ljubavi i prihvaćenosti. Kad Isus govori ili čini, onda on otvara u čovjeku prostor za novo djelovanje, ponašanje, za novo iskustvo ljubavi. Stoga je mogao govoriti o vlastitu jarmu koji je sladak i bremenu koje je lako (Mt 11,30).

 

 

“Kazano je, a ja vam kažem! Pisano je, a ja vam kažem!” - Ono što su zabilježili Mojsije i izrekli Proroci zacijelo je Božja riječ. I Isus nikada ne uvodi u svoje riječi poput židovskih rabina koji bi započinjali riječima: “Tako je pisano, i to znači”, nego: “A ja vam kažem!” Sebe i svoju osobu suprotstavlja starozavjetnom Pismu. Isusu nije autoritet ni Pismo koje je Bog dao Mojsiju i svome narodu, za svoju riječ ne traži punomoć ni od proroka, gdje je onda korijen njegove samouvjerenosti i autoriteta? Isus ne postulira posluh pisanom slovu, nego traži da se poštuje Božja volja, ono što je Bog nakanio, koja je Božja volja iza pisane riječi. Božja riječ nije tekst, koji se mora doslovce izvršavati,  nego je ta riječ svjetiljka na čovjekovu putu, ona životni putokaz i miljokaz koji mi otkriva Božju volju sa mnom i s cijelim svijetom. On mi govori kad zastranim, kad siđem s pravca. Svatko je slobodan činiti, ali na kraju ipak spoznaje svoju zabludu. Isus čovjeku nudi krajnju slobodu, ali uvijek vezanu uz krajnju odgovornost. Odgovornost za vlastite čine.

Volja je pak Božja da među ljudima mora prestati bilo kakav oblik neprijateljstva, mržnje, osvete. I tko tome pridonosi, on je uistinu Božji sin, Božje dijete. Bog nije osvetnik niti je on onaj koji će naše čine blagoslivljati, on nije legitimacija za naše postupke, naše osude drugih i njihovo isključivanje. On je za Isusa onaj temelj i ona snaga koja nam omogućuje prihvatiti sve, povjeriti se svakome i živjeti integralno, tj.savršeno.

Sa svojim "a ja vam kažem" želi Isus probuditi u čovjeku zapretane sile srca, negdje u dubinama podsvijesti. U tome smislu treba tumačiti i Isusovu zapovijed, biti savršen kao što je savršen Otac nebeski. To bi značilo, ne perfektan kao atomski sat, nego biti cijel, cjelovit pred Bogom, znači rasti i izrastati pred Bogom u ono što je on s nama zamislio.To pak sa sobom uključuje novi, posve novi životni stil. To uključuje cjelovitost, nepodijeljenost u vlastitome srcu, jednoznačnost, dakle, kad u konačnici doživim sebe kao ljubljena neprijatelja. Izložiti sebe i cijeli svijet Božjoj ljubavi i suncu.

Isusov put nije jednostavan, on je zahtjevan i strm, ali daleko bolji od bilo koje druge alternative. Onima koji idu njegovim putem prijeti sudbina koju je i Isus doživio, odbacivanje, nasilna smrt, mržnja svijeta. Može se dogoditi da onaj tko pokuša na mržnju uzvratiti dobrotom i ljubavlju doživi prijezir, zastrašivanje, očaj te da njegov postupak u drugome proizvede suprotni učinak, agresiju i mržnju, koji se onda njemu iskale. Ali je to ipak ono što u konačnici donosi svijetu spas i mir. Isusov put je do danas najljudskiji jer je božanski. Svi su drugi putovi samo povećavali krivulju nečovječnosti, nemira, ratova, mržnje među ljudima. Nama drugo ne preostaje nego pristati srcem i bićem uz Isusa.

 Stoga za sve vrijedi upitnik: Tko smo i čime, odnosno kime smo obilježeni? Što našim činima daje nutarnji biljeg? Isus veli: Svi ste djeca istog Oca. Ljubite svoje neprijatelje. Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš. To će reći: Budite potpune, cjelovite, nenagrizene osobe. Zvuči to idilično, gotovo u božićnom raspoloženju. Povijest čovječanstva je velika povijest patnje i ufanja u bolje sutra. U toj povijesti bezbroj je mučenika ljubavi. Jedan od njih je i indijski borac za slobodu, hinduist Gandhi. On veli ovako: "Sve što je od temeljnog značenja za neki narod, ne dade se postići samo razumom. Potrebno je to otkupiti patnjom. Možda moraju poteći potoci krvi dok ne postanemo slobodni. Ali, onda to mora biti naša krv, ne krv drugih. Patnja je daleko snažnija moć od zakona džungle, jer ta je patnja sposobna preobraziti i naše protivnike". Možda je upravo on, nekršćanin koji je duboko cijenio Isusa zbog Govora na gori, daleko bolje shvatio Isusovu riječ i osobu od mnogih nas. Takvi nam mogu biti istinski učitelji.